Udruženje „Zaboravljena djeca rata“ tokom 2023. godine realiziralo je kampanju pod nazivom #DjecaRata387, u kojoj su učestvovale brojne domaće ličnosti, koje su poslale različite poruke, o progovaranju protiv seksualnog nasilja u sukobima i pravne nevidljivosti djece rođene seksualnim nasiljem, podršci preživjelima i važnosti rješavanja ovog problema iz pravne i društvene perspektive.

Djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja doživjela su apsolutnu povredu prava djeteta, a danas se suočavaju s narušavanjem ljudskih prava. Ne mogu ostvariti temeljna prava poput prava da bude zaštićen od stigme i diskriminacije, pravo na potpuni identitet, nacionalnost, jednake mogućnosti u obrazovnom sistemu, ravnopravnost pri zapošljavanju, stambenog zbrinjavanju, besplatnoj pravnoj i psihološkoj pomoći, itd.

Obaveza nediskriminacije zahtijeva od države da pogotovo poslije ratnog sukoba aktivno identifikuje pojedinačnu djecu i grupe djece čije priznavanje i ostvarivanje prava mogu zahtijevati „posebne mjere“. Obaveza usvajanja "posebnih mjera" pojačana je obvezom država prema međunarodnom zakonima o ljudskim pravima da ne djeluju kao stigmatizatori i da štite pojedince od stigmatizirajućih radnji ili propusta trećih strana. U slučaju djece rođene iz čina ratnog seksualnog nasilja, Bosna i Hercegovina nije ispunila svoje obaveze.

Poruke kampanje o progovaranju protiv seksualnog nasilja u sukobima i pravne nevidljivosti djece rođene seksualnim nasiljem, podršci preživjelima i važnosti rješavanja ovog problema iz pravne i društvene perspektive važni su podsjetnici ljudima da djeluju. Različiti akteri, uključujući vlade, vojske, globalne aktere i pojedince, svi imaju važne odgovornosti u rješavanju problema seksualnog nasilja u sukobu. Vlade i vojske moraju dati prioritet problemu i poduzeti konkretne korake da spriječe, odgovore i privedu počinitelje na odgovornost. Globalni akteri, poput UN-a, Evropske unije i nevladinih organizacija moraju osigurati sredstva i tehničku podršku lokalnim organizacijama koje rade na terenu. Pojedinci mogu podržati organizacije koje rade na rješavanju ovih problema, tako što se suprotstavljaju seksualnom nasilja i govore o važnosti pravne prepoznatljivosti djece rođene iz seksualnog nasilja, te dati problemu prioritet kada zagovaraju promjenu politike.

Svjesni smo kompleksnosti sistema, svjesni smo uloženih napora, svjesni smo i postignutih rezultata. Ali, svjesni smo i zaborava i zanemarivanja. Pokazali smo svoju spremnost da dijelimo svoja iskustva, spremnost na interdisciplinarnu saradnju bez koje ne možemo adekvatno riješiti probleme ove kategorije. ako govorimo o inkluziji koja vodi eliminaciji ili suzbijanju diskriminacije, u tom slučaju prvi i krucijalan korak jeste biti zakonski prepoznat i zbrinut od teritorijalno utvrđene, demokratske, suverene države. Institucionalna vidljivost djece kroz zakon i specifične programe ujedno osigurava i priznavanje naše boli što je jako važno u prihvatanju i liječenju kolektivne i individualne traume. Adekvatna, sveobuhvatna i uniformna prava preživjelih ratnog seksualnog nasilja i njihove djece u Bosni i Hercegovini je imperativ. I mi smo građani ove države. Mi smo istina ove države, regije, svijeta. Mi smo istina međunarodne zajednice. Mi smo progovorili. Vrijeme je da institucije i društvo prekinu šutnju o nama – poručili su iz Udruženja „Zaboravljena djeca rata“.