Simboli izgubljene prošlosti

Pojam kulture sjećanja možemo odrediti kao skup mehanizama i procesa kojima društvo prenosi, oblikuje i održava događaje iz prošlosti, i na taj način stvara podlogu na osnovu koje se tumači sadašnjost i kreira budućnost.

Kako nas historija uči najveći gubitak prošlosti najviše su osjećale dominantne muške elite koje su same sebe vidjele na vrhuncu progresa te su iz tog razloga najviše insistirale da se prošlost obnovi i očuva. Radnici, etničke manjine, mladi i žene dobijali su pristup nacionalnim sjećanjima još sporije no što ih se primalo u nacionalne predstavničke i obrazovne institucije. Žene i manjine često služe kao simboli „izgubljene“ prošlosti, nostalgično shvaćene i romantično konstruirane, ali njihove se stvarne živote vrlo spremno zaboravlja.

Putem projekta „Simboli izgubljene prošlosti“ stvaramo prostor da se čuje glas žena koje su učestvovale u ratu kao vojnikinje, žene žrtve ratnog seksualnog nasilja, žene koje su digle glas protiv rata i djece rođene zbog rata, kako bismo prenosili kulture sjećanja i spriječavali zaborav, radi podsticanja mladih da uče, pamte i kritički misle.

Cilj projekta „Simboli izgubljene prošlosti“ je izgradnja drugačije kulture sjećanja koje će na osnovu ličnog iskustva i ličnih priča, prenijeti glas žena i djece, a sa ciljem da se njihovi životi ne zaboravljaju, te da na osnovu toga mladi uče, pamte i kritički misle kako bi spriječili zaborav uloge žene u ratnim i postratnim dešavanjima.

Ciljne grupe koje su obuhvaćene ovim projektom su:

• žene vojnikinje;
• žene žrtve ratnog seksualnog nasilja;
• žene koje su digle glas protiv rata;
• djeca rođena zbog rata.

Aktivnosti projekta „Simboli izgubljene prošlosti“ su trodnevni trening u sklopu kojeg je učesnicima pružena mogućnost da uče o komunikaciji, nasilju i razumjevanju sukoba, identitetu i različitosti, suočavanja sa prošlošću i izgradnji mira, dvodnevne „Žive biblioteke“ metoda koja se koristi prilikom rada na temi suočavanja sa prošlošću, ali ujedno i na izgradnji mira. Korištenjem metode „Žive biblioteke“ govornicima se pruža mogućnost da stvaraju drugačiju kulturu sjećanja, kako bi na ovaj način približili mladima svoje lične priče, iskustvo koje nose, odakle crpe motivaciju, kako reaguje sredina na njihov rad, izazovi sa kojima se susreću, te poruke i pouke koje su na tom putu skupili. Završna aktivnost projekta je pokretanje građanske akcije, odnosno ulične akcije odavanje počasti i memorijalizacija mira, koju su organizovale učesnice a koji je otvorio dijalog o postojećim modelima memorijalizacije, ukazivanjem da memorijalizacija mira predstavlja odavanje počasti žrtvama bez obzira na njihovo porijeklo, te omogućava stvaranje prostora za konstruktivnu promjenu prema inkluzivnoj, nenacionalističkoj, ka miru okrenutoj kulturi sjećanja.

Na projektu je učestvovalo 10 studentica humanističkih i društvenih nauka sa područja Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Istočnom Sarajevu.