O zastupljenosti i razlozima vršnjačkog nasilja u školama, mjerama prevencije i podrške, te sistemskoj saradnji, razgovarale/i smo sa nastavnicama/ima, pedagoškinjom, socijalnom radnicom i pripadnikom policije na radionici “Rodno zasnovano nasilje u školama – problemi i prevencija” u Varešu, gdje nas je ugostilo udruženje žena “Zvijezda” Vareš.
Istraživanje je pokazalo da mladi o nasilju ne uče skoro ništa, te da osim fizičkog, uglavnom ne umjeju da prepoznaju oblike nasilja, niti kome da se obrate za podršku.
Sadržaj iz udžbenika je zastareo, primjećene su izražene rodne uloge, gdje su žene prikazane kao majke, supruge, žene “sumnjivog morala”, što podupire rodno zasnovano nasilje i ne osnažuje, niti inspiriše djevočice i djevojke.
Predavačice su podjelile da su mladi rado učestvovali u radionicama o prevenciji nasilja. Djelili su iskustva proživljenog nasilja, kada bi osjetili da mogu da im vjeruju, što ukazuje na potrebu za zapošljavanjem većeg broja školskih pedagoga i pedagogica.
Vareš je primjer dobre prakse kada je u pitanju saradnja između škole, centra za socijalni rad i policije u prevenciji i rješavanju vršnjačkog nasilja. U osnovnim i srednjim školama organizuju radionice sa djecom i mladima u korist prevencije nasilja.
Često na ovu temu sa mladima razgovara pripadnik policije. On je izjavio kako djeca uvažavaju ono što im govori uniformisano lice, ali da to ipak nije održivo, ukoliko i roditelji kod kuće ne potkrepe vrijednosti koje bi pokušao da im prenese.
Učenici i učenice koje vrše nasilje, često nasilje gledaju ili preživljavaju kod kuće. Roditelji nekad i ne znaju da je upućena uvrijeda takođe nasilje i da može biti polazna tačka za neke teže oblike. Učesnici i učesnice su se složili/e da bi bilo značajno raditi više radionica sa roditeljima o tome šta sve predstavlja nasilje, kako bi se obezbjedilo da djeca i mladi imaju jedinstvenu sliku o ovoj temi.
Pedagoškinja srednje škole u Varešu redovno sa mladima održava radionice za nenasilno rješavanje sukoba, transformaciju konflikta, a sa vjećem roditelja priča o nasilju u njihovoj lokalnoj zajednici i kako da spriječiti. Anketama koje radi sa učenicima i učenicama, utvrđuje zastupljenost nasilja u školi i sluša njihove prijedloge za rješavanjem ovog problema. Najzastupljenije je verbalno nasilje, a kao mjeru prevencije, mladi predlažu edukativne radionice.
Mjere koje centar za socijalni rad može da preduzme u slučaju zapostavljanja djeteta u porodici, jesu da redovno posjećuju djecu, ali roditelji mogu biti prepreka u ovome. Sljedeći korak je tužba, koja može dovjesti do oduzimanja djece roditeljima, što takođe nije idealna opcija s obzirom na to da će djete biti prebačeno u dom ili hraniteljsku porodicu, gdje opet nije osigurano njegovo/njeno adekvatno zbrinjavanje.
Prepoznali/e smo i da na centar za socijalni rad pada puno posla i velika odgovornost, te da bi bilo značajno uvjesti redovnu psihološku podršku za radnice i radnike.
Zaključeno je da, kada se radi o porodičnom nasilju i nasilju u školama, svakom slučaju se mora pristupiti individualno. Radnici i radnice srednje i osnovne škole, centra za socijalni rad i policije su otvoreni/e za nova znanja i obuke koje će im pomoći da još efikasnije sarađuju u prevenciji nasilja i pružanjem adekvatne podrške djeci i mladima.
Radionica je realizovana u okviru inicijative Pokret “1325”, uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.
https://zdr.ba/wp-content/uploads/2023/12/Untitled-design.png9001200Senohttps://zdr.ba/wp-content/uploads/2022/07/ZDR_logo_tr_ss.pngSeno2023-12-01 14:28:362023-12-01 14:28:41Prevencija nasilja u školama – održana radionica
O značaju senzibilisanosti i odgovornog rada institucija, medija, uključivanja obrazovnog sistema, ali i okupljanja što većeg broja građana i građanki na protestima i različitim aktivnostima, kako bismo sistemski prepoznali/e i riješavali/e problem femicida u Bosni i Hercegovini, razgovarali/e smo na radionici “Hajde da pričamo o femicidu”, u organizaciji udruženja “Zaboravljena djeca rata”, 23.11. u Sarajevu.
Ubistvo žene samo zato što je žena i zato što patrijarhalne rodne uloge nalažu da njen život nije vrijedan sam po sebi, već da pripada muškarcu, najčešće ocu ili partneru, u našem društvu prisutno je oduvijek. Tek u posljednjih nekoliko godina, o femicidu se u društvu i medijima razgovara, ne kao o privatnim stvarima koje treba da ostanu u “krugu porodice”, već kao o političkom problemu, jednom od vodećih razloga smrtnosti žena u Bosni i Hercegovini.
Isticanjem važnosti ženskog okupljanja oko društvenih i političkih tema i izražavanjem zahvalnosti na velikom broju žena koje su nam se pridružile na radionici, Ajna Jusić, predsjednica i članica udruženja, otvorila je događaj, te dala riječ jednoj od sjajnih predavačica, Majdi Halilović iz Atlantske inicijative.
U svom predavanju, Majda je koristila rezultate istraživanja koji su sabrani u Biltenu Atlantske inicijative o femicidu, a odnose sa na društveni, pravni, i medijski kontekst femicida u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Prije svega, bilo je važno mladim ženama približiti šta femicid čini. Majda je govorila o tome da je ubistvo žene zato što je žena dugo tretirano kao izolovan čin, kao bilo koje drugo ubistvo. Nije uzimana u obzir činjenica da je femicid krajnji i najbrutalniji čin, uglavnom višegodišnjeg, izlaganja žrtve različitim oblicima nasilja. U Bosni i Hercegovini, najveću opasnost po ženu čini njen partner ili bivši partner. U najvećem broju slučajeva su upravo oni počinioci femicida.
Halilović je istakla ogromnu važnost reagovanja institucija na prijetnje smrću koje nasilnik upućuje žrtvi, jer su vrlo realne. Socijalna služba bi, usljed ovakvih prijetnji, ženi morala obezbijediti adekvatnu zaštitu, te prijaviti policiji, koja slučaju mora pristupiti odgovorno i otvoriti istragu. Posebno je važno provjeriti da li nasilnik posjeduje vatreno oružje kojim se femicid najčešće počinjava, te mu to oružje oduzeti. Poseban oprez i pažljivo procjenjivanje rizika potrebno je u situacijama kada žrtva napušta nasilnika.
Žrtve su isticale kako im je za osnaživanje da istraju u izlaženju iz nasilnog odnosa, krucijalna prva reakcija policije. Uprkos senzibilizaciji i edukaciji, te priručnicima koju relevantne nevladine organizacije održavaju i kreiraju za pripadnike i pripadnice policije, i dalje čujemo iskustva o neodgovornom postupanju u slučajevima porodičnog nasilja. Nekad se dešava da na uviđaju, usljed prijave nasilja, policija nastoji na tome da “pomiri” nasilnika i žrtvu ili minimizira nasilje, što ženu zadržava u sredini u kojoj joj je život ugrožen, te joj šalje poruku da nije shvaćena ozbiljno i da je, ukoliko se odvaži na vrlo težak korak, da napusti nasilnika, niko neće zaštititi.
Jedna od učesnica je istakla kako bi bilo veoma značajno edukovati učenike i učenice u osnovnim školama o rodno zasnovanom nasilju. Patrijarhalna uvjerenja se, u sredini u kojoj odrastamo, usvajaju od najmlađeg doba i važno je djeci i mladima pružiti adekvatnu edukaciju, kako bismo prevjenirali/e odrastanje novih generacija koje normalizuju nasilje i uče žene da nasilje trpe.
Pozdravljeno je i poboljšanje izvještavanja medija o femicidu, gdje se u manjoj mjeri nego ranije, o ubistvu žene izvještava senzacionalistički, a više sa kritičkim osvrtom. Mediji kreiraju sliku i stavove društva o problemima poput femicida, te je važno odgovorno izvještavanje.
Jadranka Miličević iz Fondacije CURE, istakla je da u Bosni i Hercegovini ne postoji posebno tjelo za praćenje femicida, iako su nevladine organizacije prema svojim statistikama, utvrdile da je od 2015. godine ubijeno 70 do 75 žena.
Kazne za počinioce porodičnog nasilja, kao i femicida su jako male, usljed različitih oslobađajućih okolnosti koje se uzimaju u obzir, a ne bi smjele. U velikom broju slučajeva, nasilnici bivaju oslobođeni presude ili dobiju da isplate određenu sumu novca u zamjenu za već minimalnu predviđenu zatvorsku kaznu.
Presjedan je bila presuda od 35 godina zatvora u slučaju Alme Kadić, koju je ubio bivši suprug 2021. godine u Sarajevu. Alma je nekolicinu puta tražila zaštitu od policije, usljed verbalnih prijetnji i fizičkog zlostavljanja koje je preživljavala, a za te 4 godine, nasilnik nije odležao nijedan dan u zatvoru, već su mu stizale zabrane prilaska, koje je redovno kršio. Čak i u ovom slučaju, da nije bilo ženskog okupljanja i pritiska na pravosuđe, nasilniku bi presuda za ubistvo bila poništena i bio bi oslobođen.
Jadranka je potencirala na važnosti okupljanja, što masovnijih protesta, jer promjene počinju i do njih dolazi upravo istrajnošću građanki i građana na ulicama. Važno je da ne sjedimo sa strane i ne čekamo da se neko drugi zalaže za probleme u našoj zajednici, već da se udružujemo u što većem broju, solidarno za svaku i svakog od nas.
Najzad, postavljeno je pitanje zbog čega se, usljed femicida u Bosni i Hercegovini, uglavnom na protestima okuplja samo par desetina žena, i to aktivistkinja. Jedna od učesnica je iznjela mišljenje da nije stvar ni o tome da se ljudi ne angažuju oko problema koji ih se direktno ne tiču, već da naše društvo ne voli žene, te da mu nije u interesu da se bori za njihov život.
Kako se mlade žene u sopstvenoj sredini ne bi osjećale nepoželjnim i nevoljenim, i kako ne bi bile u strahu za svoj život, jako je važno da se u što većem broju okupljamo, razgovaramo i zajednički aktiviramo čitav sistem da se bori za eliminaciju femicida. Radionica je realizovana u okviruInicijative Pokret „1325”, a uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.
https://zdr.ba/wp-content/uploads/2023/11/ipak-naslovna-abd.jpg12602240Senohttps://zdr.ba/wp-content/uploads/2022/07/ZDR_logo_tr_ss.pngSeno2023-11-27 09:50:432023-11-27 09:50:48Održana radionica “Hajde da pričamo o femicidu”
Obezbjeđivanje platforme preživjelim da iskažu svoje prioritete i budu uključene/i u procese donošenja odluka, bilo je u fokusu PSVI (Inicijative za prevenciju seksualnog nasilja u konfliktu) na Sastanku međunarodne alijanse visokog nivoa važnosti, na kom je prisustvovala Ajna Jusić, direktorka udruženja “Zaboravljena djeca rata”, održanom 23. oktobra u New Yorku, u organizaciji Ujedinjenog Kraljevstva.
Značajno je istaći da su neki članovi i članice Savetodavne grupe preživjelih (SAG) učestvovali/e na sastanku, te razgovarali/e sa donosiocima odluka o potrebama i prioritetima oko kojih su se zajednički dogovorili/e u okviru Savetodavne grupe preživjelih.
Ajna Jusić je govorila o izazovima sa kojima se suočavaju djeca rođena zbog rata u Bosni i Hercegovini: “Naš primjer svjedoči tome da, što se kasnije krene u procese obezbjeđivanja zaštite ove kategorije, postojani problemi nevidljivosti u društvu i pravnom sistemu, vremenom se samo nižu i uvećavaju. Mi, iako djeca rođena zbog rata, danas jesmo zaštićeni u BiH, ali mi nismo više djeca, već mladi ljudi koji doprinose društvu koje nas 30 godina nije prepoznavalo.”
Prioriteti o kojima se diskutovalo tokom sastanka:
Prevencija – Djelovanje u školama kako bi se adresirala rodna neravnopravnost koja pravi podlogu za seksualno nasilje u ratu; održavanje treninga vojnim, policijskim i mirovnim snagama u svrhu prevencije seksualnog nasilja u ratu; sankcionisanje nasilnika
Pravda i odgovornost – Fokusiranje na preživjelu/og pri pristupanju pravdi, kako bi mogla/ao da odluči šta pravda znači za nju/njega; više slučajeva pravnog gonjenja i uvođenje ratnog seksualnog nasilja u procese tranzicione pravde
Finansiranje – Obezbjeđivanje održivog finansiranja mreža preživjelih i njihovo uključivanje u procese kreiranja aplikacija
Podrška u oporavljanju preživjele/og – Obezbjeđivanje holističke podrške za oporavak, ne samo medicinske
Podrška preživjelih u liderstvu i zagovaranju – Obezbjeđivanje platformi za preživjele I djecu rođenu zbog rata, kako bi zagovarale/i svoje prioritete na nacionalnom i međunarodnom nivou
Na osnovu diskusije, preživjele/i koje/i su učestvovale/i na sastanku, radile/i su na sastavljanju prioriteta Savetodavne grupe preživjelih, te je dostavile/i na sastanku.
Tokom svog boravka, Jusić je učestvovala i na Brifingu vodiča pravnih obaveza država vezano za seksualno nasilje u konfliktu, organizovanom od strane Dr. Denis Mukwege Fondacije, UN Women i Ujedinjenog Kraljevstva.
Vodič ujedinjuje pravne obaveze zemalja prema međunarodnom humanitarnom pravu i zakonu o ljudskim pravima, kao i rješenja Saveta bezbjednosti u vezi sa ratnim seksualnim nasiljem, a svrha mu je da služi kao sredstvo zemljama, preživjelim i aktivistima/kinjama, kako bi se postarale/i da država ispunjava svoje pravne obavjeze.
https://zdr.ba/wp-content/uploads/2023/11/ny-3.jpg12001600Senohttps://zdr.ba/wp-content/uploads/2022/07/ZDR_logo_tr_ss.pngSeno2023-11-20 11:00:232023-11-20 11:04:51Uključivanje preživjelih i djece rođene zbog rata u proces donošenja odluka – Sastanak u New Yorku
Prevencija nasilja u školama – održana radionica
O zastupljenosti i razlozima vršnjačkog nasilja u školama, mjerama prevencije i podrške, te sistemskoj saradnji, razgovarale/i smo sa nastavnicama/ima, pedagoškinjom, socijalnom radnicom i pripadnikom policije na radionici “Rodno zasnovano nasilje u školama – problemi i prevencija” u Varešu, gdje nas je ugostilo udruženje žena “Zvijezda” Vareš.
Naše predavačice iz Fondacije CURE, Medina Mujić i Denija Hidić, koje rade sa osnovnim i srednjim školama na prevenciji rodno zasnovanog nasilja, otvorile su diskusiju rezultatima istraživanja sabranim u publikaciji “Pogled iz drugog ugla: udžbenička politika i analiza zastupljenosti stereotipa u udžbenicima srednjih škola u kantonu Sarajevo” čija je svrha vidjeti primaju li mladi adekvatnu edukaciju o nasilju.
Istraživanje je pokazalo da mladi o nasilju ne uče skoro ništa, te da osim fizičkog, uglavnom ne umjeju da prepoznaju oblike nasilja, niti kome da se obrate za podršku.
Sadržaj iz udžbenika je zastareo, primjećene su izražene rodne uloge, gdje su žene prikazane kao majke, supruge, žene “sumnjivog morala”, što podupire rodno zasnovano nasilje i ne osnažuje, niti inspiriše djevočice i djevojke.
Predavačice su podjelile da su mladi rado učestvovali u radionicama o prevenciji nasilja. Djelili su iskustva proživljenog nasilja, kada bi osjetili da mogu da im vjeruju, što ukazuje na potrebu za zapošljavanjem većeg broja školskih pedagoga i pedagogica.
Vareš je primjer dobre prakse kada je u pitanju saradnja između škole, centra za socijalni rad i policije u prevenciji i rješavanju vršnjačkog nasilja. U osnovnim i srednjim školama organizuju radionice sa djecom i mladima u korist prevencije nasilja.
Često na ovu temu sa mladima razgovara pripadnik policije. On je izjavio kako djeca uvažavaju ono što im govori uniformisano lice, ali da to ipak nije održivo, ukoliko i roditelji kod kuće ne potkrepe vrijednosti koje bi pokušao da im prenese.
Učenici i učenice koje vrše nasilje, često nasilje gledaju ili preživljavaju kod kuće. Roditelji nekad i ne znaju da je upućena uvrijeda takođe nasilje i da može biti polazna tačka za neke teže oblike. Učesnici i učesnice su se složili/e da bi bilo značajno raditi više radionica sa roditeljima o tome šta sve predstavlja nasilje, kako bi se obezbjedilo da djeca i mladi imaju jedinstvenu sliku o ovoj temi.
Pedagoškinja srednje škole u Varešu redovno sa mladima održava radionice za nenasilno rješavanje sukoba, transformaciju konflikta, a sa vjećem roditelja priča o nasilju u njihovoj lokalnoj zajednici i kako da spriječiti. Anketama koje radi sa učenicima i učenicama, utvrđuje zastupljenost nasilja u školi i sluša njihove prijedloge za rješavanjem ovog problema. Najzastupljenije je verbalno nasilje, a kao mjeru prevencije, mladi predlažu edukativne radionice.
Mjere koje centar za socijalni rad može da preduzme u slučaju zapostavljanja djeteta u porodici, jesu da redovno posjećuju djecu, ali roditelji mogu biti prepreka u ovome. Sljedeći korak je tužba, koja može dovjesti do oduzimanja djece roditeljima, što takođe nije idealna opcija s obzirom na to da će djete biti prebačeno u dom ili hraniteljsku porodicu, gdje opet nije osigurano njegovo/njeno adekvatno zbrinjavanje.
Prepoznali/e smo i da na centar za socijalni rad pada puno posla i velika odgovornost, te da bi bilo značajno uvjesti redovnu psihološku podršku za radnice i radnike.
Zaključeno je da, kada se radi o porodičnom nasilju i nasilju u školama, svakom slučaju se mora pristupiti individualno. Radnici i radnice srednje i osnovne škole, centra za socijalni rad i policije su otvoreni/e za nova znanja i obuke koje će im pomoći da još efikasnije sarađuju u prevenciji nasilja i pružanjem adekvatne podrške djeci i mladima.
Radionica je realizovana u okviru inicijative Pokret “1325”, uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.
Održana radionica “Hajde da pričamo o femicidu”
O značaju senzibilisanosti i odgovornog rada institucija, medija, uključivanja obrazovnog sistema, ali i okupljanja što većeg broja građana i građanki na protestima i različitim aktivnostima, kako bismo sistemski prepoznali/e i riješavali/e problem femicida u Bosni i Hercegovini, razgovarali/e smo na radionici “Hajde da pričamo o femicidu”, u organizaciji udruženja “Zaboravljena djeca rata”, 23.11. u Sarajevu.
Ubistvo žene samo zato što je žena i zato što patrijarhalne rodne uloge nalažu da njen život nije vrijedan sam po sebi, već da pripada muškarcu, najčešće ocu ili partneru, u našem društvu prisutno je oduvijek. Tek u posljednjih nekoliko godina, o femicidu se u društvu i medijima razgovara, ne kao o privatnim stvarima koje treba da ostanu u “krugu porodice”, već kao o političkom problemu, jednom od vodećih razloga smrtnosti žena u Bosni i Hercegovini.
Isticanjem važnosti ženskog okupljanja oko društvenih i političkih tema i izražavanjem zahvalnosti na velikom broju žena koje su nam se pridružile na radionici, Ajna Jusić, predsjednica i članica udruženja, otvorila je događaj, te dala riječ jednoj od sjajnih predavačica, Majdi Halilović iz Atlantske inicijative.
U svom predavanju, Majda je koristila rezultate istraživanja koji su sabrani u Biltenu Atlantske inicijative o femicidu, a odnose sa na društveni, pravni, i medijski kontekst femicida u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
Prije svega, bilo je važno mladim ženama približiti šta femicid čini. Majda je govorila o tome da je ubistvo žene zato što je žena dugo tretirano kao izolovan čin, kao bilo koje drugo ubistvo. Nije uzimana u obzir činjenica da je femicid krajnji i najbrutalniji čin, uglavnom višegodišnjeg, izlaganja žrtve različitim oblicima nasilja. U Bosni i Hercegovini, najveću opasnost po ženu čini njen partner ili bivši partner. U najvećem broju slučajeva su upravo oni počinioci femicida.
Halilović je istakla ogromnu važnost reagovanja institucija na prijetnje smrću koje nasilnik upućuje žrtvi, jer su vrlo realne. Socijalna služba bi, usljed ovakvih prijetnji, ženi morala obezbijediti adekvatnu zaštitu, te prijaviti policiji, koja slučaju mora pristupiti odgovorno i otvoriti istragu. Posebno je važno provjeriti da li nasilnik posjeduje vatreno oružje kojim se femicid najčešće počinjava, te mu to oružje oduzeti. Poseban oprez i pažljivo procjenjivanje rizika potrebno je u situacijama kada žrtva napušta nasilnika.
Žrtve su isticale kako im je za osnaživanje da istraju u izlaženju iz nasilnog odnosa, krucijalna prva reakcija policije. Uprkos senzibilizaciji i edukaciji, te priručnicima koju relevantne nevladine organizacije održavaju i kreiraju za pripadnike i pripadnice policije, i dalje čujemo iskustva o neodgovornom postupanju u slučajevima porodičnog nasilja. Nekad se dešava da na uviđaju, usljed prijave nasilja, policija nastoji na tome da “pomiri” nasilnika i žrtvu ili minimizira nasilje, što ženu zadržava u sredini u kojoj joj je život ugrožen, te joj šalje poruku da nije shvaćena ozbiljno i da je, ukoliko se odvaži na vrlo težak korak, da napusti nasilnika, niko neće zaštititi.
Jedna od učesnica je istakla kako bi bilo veoma značajno edukovati učenike i učenice u osnovnim školama o rodno zasnovanom nasilju. Patrijarhalna uvjerenja se, u sredini u kojoj odrastamo, usvajaju od najmlađeg doba i važno je djeci i mladima pružiti adekvatnu edukaciju, kako bismo prevjenirali/e odrastanje novih generacija koje normalizuju nasilje i uče žene da nasilje trpe.
Pozdravljeno je i poboljšanje izvještavanja medija o femicidu, gdje se u manjoj mjeri nego ranije, o ubistvu žene izvještava senzacionalistički, a više sa kritičkim osvrtom. Mediji kreiraju sliku i stavove društva o problemima poput femicida, te je važno odgovorno izvještavanje.
Jadranka Miličević iz Fondacije CURE, istakla je da u Bosni i Hercegovini ne postoji posebno tjelo za praćenje femicida, iako su nevladine organizacije prema svojim statistikama, utvrdile da je od 2015. godine ubijeno 70 do 75 žena.
Kazne za počinioce porodičnog nasilja, kao i femicida su jako male, usljed različitih oslobađajućih okolnosti koje se uzimaju u obzir, a ne bi smjele. U velikom broju slučajeva, nasilnici bivaju oslobođeni presude ili dobiju da isplate određenu sumu novca u zamjenu za već minimalnu predviđenu zatvorsku kaznu.
Presjedan je bila presuda od 35 godina zatvora u slučaju Alme Kadić, koju je ubio bivši suprug 2021. godine u Sarajevu. Alma je nekolicinu puta tražila zaštitu od policije, usljed verbalnih prijetnji i fizičkog zlostavljanja koje je preživljavala, a za te 4 godine, nasilnik nije odležao nijedan dan u zatvoru, već su mu stizale zabrane prilaska, koje je redovno kršio. Čak i u ovom slučaju, da nije bilo ženskog okupljanja i pritiska na pravosuđe, nasilniku bi presuda za ubistvo bila poništena i bio bi oslobođen.
Jadranka je potencirala na važnosti okupljanja, što masovnijih protesta, jer promjene počinju i do njih dolazi upravo istrajnošću građanki i građana na ulicama. Važno je da ne sjedimo sa strane i ne čekamo da se neko drugi zalaže za probleme u našoj zajednici, već da se udružujemo u što većem broju, solidarno za svaku i svakog od nas.
Najzad, postavljeno je pitanje zbog čega se, usljed femicida u Bosni i Hercegovini, uglavnom na protestima okuplja samo par desetina žena, i to aktivistkinja. Jedna od učesnica je iznjela mišljenje da nije stvar ni o tome da se ljudi ne angažuju oko problema koji ih se direktno ne tiču, već da naše društvo ne voli žene, te da mu nije u interesu da se bori za njihov život.
Kako se mlade žene u sopstvenoj sredini ne bi osjećale nepoželjnim i nevoljenim, i kako ne bi bile u strahu za svoj život, jako je važno da se u što većem broju okupljamo, razgovaramo i zajednički aktiviramo čitav sistem da se bori za eliminaciju femicida.
Radionica je realizovana u okviruInicijative Pokret „1325”, a uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.
Uključivanje preživjelih i djece rođene zbog rata u proces donošenja odluka – Sastanak u New Yorku
Obezbjeđivanje platforme preživjelim da iskažu svoje prioritete i budu uključene/i u procese donošenja odluka, bilo je u fokusu PSVI (Inicijative za prevenciju seksualnog nasilja u konfliktu) na Sastanku međunarodne alijanse visokog nivoa važnosti, na kom je prisustvovala Ajna Jusić, direktorka udruženja “Zaboravljena djeca rata”, održanom 23. oktobra u New Yorku, u organizaciji Ujedinjenog Kraljevstva.
Značajno je istaći da su neki članovi i članice Savetodavne grupe preživjelih (SAG) učestvovali/e na sastanku, te razgovarali/e sa donosiocima odluka o potrebama i prioritetima oko kojih su se zajednički dogovorili/e u okviru Savetodavne grupe preživjelih.
Ajna Jusić je govorila o izazovima sa kojima se suočavaju djeca rođena zbog rata u Bosni i Hercegovini: “Naš primjer svjedoči tome da, što se kasnije krene u procese obezbjeđivanja zaštite ove kategorije, postojani problemi nevidljivosti u društvu i pravnom sistemu, vremenom se samo nižu i uvećavaju. Mi, iako djeca rođena zbog rata, danas jesmo zaštićeni u BiH, ali mi nismo više djeca, već mladi ljudi koji doprinose društvu koje nas 30 godina nije prepoznavalo.”
Prioriteti o kojima se diskutovalo tokom sastanka:
Na osnovu diskusije, preživjele/i koje/i su učestvovale/i na sastanku, radile/i su na sastavljanju prioriteta Savetodavne grupe preživjelih, te je dostavile/i na sastanku.
Tokom svog boravka, Jusić je učestvovala i na Brifingu vodiča pravnih obaveza država vezano za seksualno nasilje u konfliktu, organizovanom od strane Dr. Denis Mukwege Fondacije, UN Women i Ujedinjenog Kraljevstva.
Vodič ujedinjuje pravne obaveze zemalja prema međunarodnom humanitarnom pravu i zakonu o ljudskim pravima, kao i rješenja Saveta bezbjednosti u vezi sa ratnim seksualnim nasiljem, a svrha mu je da služi kao sredstvo zemljama, preživjelim i aktivistima/kinjama, kako bi se postarale/i da država ispunjava svoje pravne obavjeze.