Održana radionica “Hajde da pričamo o femicidu”

O značaju senzibilisanosti i odgovornog rada institucija, medija, uključivanja obrazovnog sistema, ali i okupljanja što većeg broja građana i građanki na protestima i različitim aktivnostima, kako bismo sistemski prepoznali/e i riješavali/e problem femicida u Bosni i Hercegovini, razgovarali/e smo na radionici “Hajde da pričamo o femicidu”, u organizaciji udruženja “Zaboravljena djeca rata”, 23.11. u Sarajevu.

Ubistvo žene samo zato što je žena i zato što patrijarhalne rodne uloge nalažu da njen život nije vrijedan sam po sebi, već da pripada muškarcu, najčešće ocu ili partneru, u našem društvu prisutno je oduvijek. Tek u posljednjih nekoliko godina, o femicidu se u društvu i medijima razgovara, ne kao o privatnim stvarima koje treba da ostanu u “krugu porodice”, već kao o političkom problemu, jednom od vodećih razloga smrtnosti žena u Bosni i Hercegovini.

Isticanjem važnosti ženskog okupljanja oko društvenih i političkih tema i izražavanjem zahvalnosti na velikom broju žena koje su nam se pridružile na radionici, Ajna Jusić, predsjednica i članica udruženja, otvorila je događaj, te dala riječ jednoj od sjajnih predavačica, Majdi Halilović iz Atlantske inicijative.

U svom predavanju, Majda je koristila rezultate istraživanja koji su sabrani u Biltenu Atlantske inicijative o femicidu, a odnose sa na društveni, pravni, i medijski kontekst femicida u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Prije svega, bilo je važno mladim ženama približiti šta femicid čini. Majda je govorila o tome da je ubistvo žene zato što je žena dugo tretirano kao izolovan čin, kao bilo koje drugo ubistvo. Nije uzimana u obzir činjenica da je femicid krajnji i najbrutalniji čin, uglavnom višegodišnjeg, izlaganja žrtve različitim oblicima nasilja. U Bosni i Hercegovini, najveću opasnost po ženu čini njen partner ili bivši partner. U najvećem broju slučajeva su upravo oni počinioci femicida.

Halilović je istakla ogromnu važnost reagovanja institucija na prijetnje smrću koje nasilnik upućuje žrtvi, jer su vrlo realne. Socijalna služba bi, usljed ovakvih prijetnji, ženi morala obezbijediti adekvatnu zaštitu, te prijaviti policiji, koja slučaju mora pristupiti odgovorno i otvoriti istragu. Posebno je važno provjeriti da li nasilnik posjeduje vatreno oružje kojim se femicid najčešće počinjava, te mu to oružje oduzeti. Poseban oprez i pažljivo procjenjivanje rizika potrebno je u situacijama kada žrtva napušta nasilnika. 

Žrtve su isticale kako im je za osnaživanje da istraju u izlaženju iz nasilnog odnosa, krucijalna prva reakcija policije. Uprkos senzibilizaciji i edukaciji, te priručnicima koju relevantne nevladine organizacije održavaju i kreiraju za pripadnike i pripadnice policije, i dalje čujemo iskustva o neodgovornom postupanju u slučajevima porodičnog nasilja. Nekad se dešava da na uviđaju, usljed prijave nasilja, policija nastoji na tome da “pomiri” nasilnika i žrtvu ili minimizira nasilje, što ženu zadržava u sredini u kojoj joj je život ugrožen, te joj šalje poruku da nije shvaćena ozbiljno i da je, ukoliko se odvaži na vrlo težak korak, da napusti nasilnika, niko neće zaštititi.

Jedna od učesnica je istakla kako bi bilo veoma značajno edukovati učenike i učenice u osnovnim školama o rodno zasnovanom nasilju. Patrijarhalna uvjerenja se, u sredini u kojoj odrastamo, usvajaju od najmlađeg doba i važno je djeci i mladima pružiti adekvatnu edukaciju, kako bismo prevjenirali/e odrastanje novih generacija koje normalizuju nasilje i uče žene da nasilje trpe.

Pozdravljeno je i poboljšanje izvještavanja medija o femicidu, gdje se u manjoj mjeri nego ranije, o ubistvu žene izvještava senzacionalistički, a više sa kritičkim osvrtom. Mediji kreiraju sliku i stavove društva o problemima poput femicida, te je važno odgovorno izvještavanje.

Jadranka Miličević iz Fondacije CURE, istakla je da u Bosni i Hercegovini ne postoji posebno tjelo za praćenje femicida, iako su nevladine organizacije prema svojim statistikama, utvrdile da je od 2015. godine ubijeno 70 do 75 žena. 

Kazne za počinioce porodičnog nasilja, kao i femicida su jako male, usljed različitih oslobađajućih okolnosti koje se uzimaju u obzir, a ne bi smjele. U velikom broju slučajeva, nasilnici bivaju oslobođeni presude ili dobiju da isplate određenu sumu novca u zamjenu za već minimalnu predviđenu zatvorsku kaznu.

Presjedan je bila presuda od 35 godina zatvora u slučaju Alme Kadić, koju je ubio bivši suprug 2021. godine u Sarajevu. Alma je nekolicinu puta tražila zaštitu od policije, usljed verbalnih prijetnji i fizičkog zlostavljanja koje je preživljavala, a za te 4 godine, nasilnik nije odležao nijedan dan u zatvoru, već su mu stizale zabrane prilaska, koje je redovno kršio. Čak i u ovom slučaju, da nije bilo ženskog okupljanja i pritiska na pravosuđe, nasilniku bi presuda za ubistvo bila poništena i bio bi oslobođen.

Jadranka je potencirala na važnosti okupljanja, što masovnijih protesta, jer promjene počinju i do njih dolazi upravo istrajnošću građanki i građana na ulicama. Važno je da ne sjedimo sa strane i ne čekamo da se neko drugi zalaže za probleme u našoj zajednici, već da se udružujemo u što većem broju, solidarno za svaku i svakog od nas.

Najzad, postavljeno je pitanje zbog čega se, usljed femicida u Bosni i Hercegovini, uglavnom na protestima okuplja samo par desetina žena, i to aktivistkinja. Jedna od učesnica je iznjela mišljenje da nije stvar ni o tome da se ljudi ne angažuju oko problema koji ih se direktno ne tiču, već da naše društvo ne voli žene, te da mu nije u interesu da se bori za njihov život.

Kako se mlade žene u sopstvenoj sredini ne bi osjećale nepoželjnim i nevoljenim, i kako ne bi bile u strahu za svoj život, jako je važno da se u što većem broju okupljamo, razgovaramo i zajednički aktiviramo čitav sistem da se bori za eliminaciju femicida.
Radionica je realizovana u okviruInicijative Pokret „1325”, a uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.

Uključivanje preživjelih i djece rođene zbog rata u proces donošenja odluka – Sastanak u New Yorku

Obezbjeđivanje platforme preživjelim da iskažu svoje prioritete i budu uključene/i u procese donošenja odluka, bilo je u fokusu PSVI (Inicijative za prevenciju seksualnog nasilja u konfliktu) na Sastanku međunarodne alijanse visokog nivoa važnosti, na kom je prisustvovala Ajna Jusić, direktorka udruženja “Zaboravljena djeca rata”, održanom 23. oktobra u New Yorku, u organizaciji Ujedinjenog Kraljevstva. 

Značajno je istaći da su neki članovi i članice Savetodavne grupe preživjelih (SAG) učestvovali/e na sastanku, te razgovarali/e sa donosiocima odluka o potrebama i prioritetima oko kojih su se zajednički dogovorili/e u okviru Savetodavne grupe preživjelih. 

Ajna Jusić je govorila o izazovima sa kojima se suočavaju djeca rođena zbog rata u Bosni i Hercegovini: “Naš primjer svjedoči tome da, što se kasnije krene u procese obezbjeđivanja zaštite ove kategorije, postojani problemi nevidljivosti u društvu i pravnom sistemu, vremenom se samo nižu i uvećavaju. Mi, iako djeca rođena zbog rata, danas jesmo zaštićeni u BiH, ali mi nismo više djeca, već mladi ljudi koji doprinose društvu koje nas 30 godina nije prepoznavalo.” 

Prioriteti o kojima se diskutovalo tokom sastanka: 

  • Prevencija – Djelovanje u školama kako bi se adresirala rodna neravnopravnost koja pravi podlogu za seksualno nasilje u ratu; održavanje treninga vojnim, policijskim i mirovnim snagama u svrhu prevencije seksualnog nasilja u ratu; sankcionisanje nasilnika 
  • Pravda i odgovornost – Fokusiranje na preživjelu/og pri pristupanju pravdi, kako bi mogla/ao da odluči šta pravda znači za nju/njega; više slučajeva pravnog gonjenja i uvođenje ratnog seksualnog nasilja u procese tranzicione pravde 
  • Finansiranje – Obezbjeđivanje održivog finansiranja mreža preživjelih i njihovo uključivanje u procese kreiranja aplikacija 
  • Podrška u oporavljanju preživjele/og – Obezbjeđivanje holističke podrške za oporavak, ne samo medicinske 
  • Podrška preživjelih u liderstvu i zagovaranju – Obezbjeđivanje platformi za preživjele I djecu rođenu zbog rata, kako bi zagovarale/i svoje prioritete na nacionalnom i međunarodnom nivou 

Na osnovu diskusije, preživjele/i koje/i su učestvovale/i na sastanku, radile/i su na sastavljanju prioriteta Savetodavne grupe preživjelih, te je dostavile/i na sastanku. 

Tokom svog boravka, Jusić je učestvovala i na Brifingu vodiča pravnih obaveza država vezano za seksualno nasilje u konfliktu, organizovanom od strane Dr. Denis Mukwege Fondacije, UN Women i Ujedinjenog Kraljevstva. 

Vodič ujedinjuje pravne obaveze zemalja prema međunarodnom humanitarnom pravu i zakonu o ljudskim pravima, kao i rješenja Saveta bezbjednosti u vezi sa ratnim seksualnim nasiljem, a svrha mu je da služi kao sredstvo zemljama, preživjelim i aktivistima/kinjama, kako bi se postarale/i da država ispunjava svoje pravne obavjeze.

Missing Peace Global Symposium

Uključivanje preživjelih u razvijanje pravnih i političkih odgovora u svrhu eliminisanja seksualnog nasilja u ratu, kao i u kreiranje programa podrške, bilo je u fokusu ovogodišnjih Missing Peace Global Symposium diskusija, održanih u Vašingtonu od 1. do 3. novembra, a u kojima su Ajna Jusić, direktorka “Zaboravljene djece rata” i Lejla Damon, članica udruženja, učestvovale. 

Prema najvažnijim istraživanjima, seksualno nasilje nije neizbježan deo rata, i primjetno varira između i unutar konflikata. Uprkos uvećanom znanju, odgovori politika na seksualno nasilje u ratu nemaju efekta, ono je i dalje vrlo prisutno i u najvećem broju slučajeva, prolazi nekažnjeno. 

Ajna Jusić i Lejla Damon su, zajedno sa akademicima, kreatorima/kama politika, praktičarima/kama, i žrtvama i preživjelim razgovarale o tome šta znamo, a šta nedostaje istraživanjima, politikama i u praksi, kako bismo nastavili/e da efikasnije radimo na eliminisanju seksualnog nasilja u ratu i stavimo tačku na nekažnjavanje ovih zločina. 

Lejla Damon je učestvovala u panel diskusiji o pristupu adresiranja seksualnog nasilja u ratu, koje u fokusu ima preživjelu/og i njene/njegove potrebe. Na početku je istaknuto da je seksualno nasilje u ratu promišljen okrutni čin kome je svrha da dehumanizuje preživjelu/og i izazove u njoj/njemu i njenoj/njegovoj zajednici osjećaj bespomoćnosti. Panelisti/kinje su približili/e značenje adresiranja seksualnog nasilja u ratu, usmjerenog na potrebe preživjele/og, te razgovarali/e o načinima implementacije. 

Jusić je bila deo panela “Djeca rođena zbog rata”. Iskustva i pravni položaj djece rođene zbog rata, često ne budu adresirana u posleratnim naporima za pružanjem pomoći. Panelisti i panelistkinje su razgovarali/e o novijim istraživanjima o djeci rođenoj zbog rata, i promišljali/e načine da njihove potrebe i brige budu adresirane od strane kreatora/ki politika i praktičara/ki. 

Ajna je istakla ključne činjenice iz istraživanja – “Trauma djece varira u odnosu na kontekst i historiju rata. Djeca rođena zbog rata jesu globalni problem, ali se svakom slučaju mora pristupiti individualno.” 

“Dalja istraživanja treba usmjeriti ka činjenicama koje bi podržale pravnu prepoznatljivost djece rođene zbog rata.” – Zaključila je. 

Simpozijum je organizovala Missing Peace Initiative, osnovana 2012. od strane Američkog Instituta za mir (USIP); Instituta za mirovna istraživanja Oslo (PRIO); Žena u internacionalnoj bezbjednosti (WIIS); i Instituta za ljudska prava na Berkely Univerzitetu (sada, Centar za ljudska prava, rod i migracije, na Univerzitetu u Vašingtonu, St. Louis) – kako bi se razvijala partnerstva, te uvjećavalo znanje, unaprijeđivale relevantne politike i eliminisalo seksualno nasilje u ratu. 

Zaboravljena djeca rata dobitnici nagrade Peace in Progress

Udruženja „Žena žrtva rata“ Sarajevo i „Zaboravljena djeca rata“ ovogodišnji su dobitnici nagrade Peace in Progress, koju dodjeljuje Internacionalni katalonski institut za mir, za promociju mira na jedinstven način.  

Nagrađena trilogija „There is still someone in the woods / Kao da je neko još uvijek u šumi“ prikazuje životne priče žena preživjelih i djece rođene zbog rata u Bosni i Hercegovini putem dokumentarca, predstave i izložbe. Implementirale/i smo je u saradnji sa dragim prijateljima, produkcijom Cultura i Conflicte, kojima se zahvaljujemo na nominaciji.   

Čast nam je da nagradu dijelimo sa pokojnim generalnom Jovanom Divjakom koji ju je, za snažni i hrabri rad u Bosni i Hercegovini, primio 2013. godine. Ponosni/e smo na to što je naša borba za osnaživanje žena preživjelih ratno seksualno nasilje u Bosni i Hercegovini i djece rođene zbog rata, prepoznata i priznata. 

Nakon prijema delegacije u predsjedničkim kancelarijama, događaj povodom Međunarodnog dana mira, otvorila je predsjednica Katalonskog Parlamanta, Anna Erra. Nagradu su primile Meliha Merdžić i Amela Međuseljac (Žena žrtva rata), te Ajna Jusić i Alen Muhić (Zaboravljena djeca rata).  

Međuseljac je izrazila ogromno zadovoljstvo koje joj pruža organizacija u kojoj djeluje, ne samo radi “podrške preživjelim žrtvama”, već i radi “potvrđivanja istine i uspostavljanja pravde”. Podsjetila je da su “zahvaljujući svjedočanstvima preživjelih žrtava, koja su u većini slučajeva vrlo bolna” osuđeni do sada mnogi zločinci, ali da još uvijek ima “mnogo silovanih žena koje šute, jer se srame”, zbog “stigme i diskriminacije u sredini u kojoj žive i rade”.  

Ajna Jusić, predsjednica udruženja Zaboravljena djeca rata, ukazala je na to da su djeca rođena zbog rata u BiH „svojim tijelima i ličnim svjedočenjima odlučno promjenila kurs nacionalnog i međunarodnog prava, sa ciljem kreiranja ravnopravnijeg društva sa pravednijim pravnim poretkom i zakonima“. Također je istakla da obaveza nediskriminacije zahtijeva od svake države da poslije rata aktivno identifikuje pojedinačnu djecu i grupe djece čije priznavanje i ostvarivanje prava mogu zahtijevati „posebne mjere“. Prema međunarodnom zakonu o ljudskim pravima, države su obavezne da ne stigmatizuju i da štite pojedince od stigmatizovanja ili propusta trećih strana. BiH, kao i druge konfliktne i postkonfliktne države, nije ispunila svoje obaveze, i danas se djeca rođena zbog rata  često gledaju kroz prizmu „vojne strategije silovanja“. 

Predsjednik Međunarodnog katalonskog instituta za mir Xavier Masllorens podsjetio je da “posljedice ratova i svih vrsta nasilja nikada ne prestaju ni potpisivanjem mirovnog sporazuma ni prestankom izravnog nasilja”. Nagrada ICIP za izgradnju mira odaje priznanja osobama, organizacijama ili institucijama koje ostvaruju važan doprinos u promicanju i izgradnji mira, a bira se od 2011.  

Događaj je započeo izvedbom ulomka predstave „Kao da je netko još uvijek u šumi“, koji govori o iskustvima žena koje su pretrpele seksualno nasilje tijekom rata devedesetih godina. 

Predstavništvo Vlade Katalonije u Bosni i Hercegovini, na čelu s Ericom Hauckom, pružilo je veliku podršku projektu Cultura i Conflicte i održavanju snažne suradnje između BiH i Katalonije. U novembru 2022. godine, Predstavništvo je organiziralo regionalnu turneju trilogije, među kojima se odvilo i simbolički važno gostovanje u Narodnom pozorištu Sarajevo. 

Tokom boravka u Barseloni, bosanska delegacija je imala priliku održati sastanak i sa  Meritxell Serret, Katalonskom Ministricom vanjskih poslova.  

Dobitnici/e ovogodišnje ICIP nagrade iskoristili/e su ovu posjetu da ukažu na još uvijek postojeće prepreke sa kojima se suočavaju preživjele i djeca rođena kao posljedica ratnog seksualnog nasilja, te su istakli da ovakav vid priznanja predstavlja dodatnu motivaciju za nastavak rada na ovom pitanju kako u BiH, tako u svijetu.

Učešće mladih žena u političkom životu Bosne i Hercegovine – Realizovan kamp Pokret “1325”

Na ohrabrivanju i prepoznavanju vještina mladih žena, kako bi se uključile u politički život, te aktivno zagovarale izgradnju mira u Bosni i Hercegovini, radile smo na kampu Pokret „1325“, baziranom na rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda – Žene, mir i sigurnost! 

Prije svega, učesnice su podijelile u kojoj mjeri se osjećaju osnaženim i pozvanim na političku i društvenu participaciju, o prilikama da aktivno djeluju u svojim lokalnim zajednicama, te kako doživljavaju položaj žena u Bosni i Hercegovini. 

Definisale smo kojim se vrijednostima učesnice vode, kada je u pitanju njihovo društveno i političko učešće, jer će upravo te vrijednosti težiti da prenesu u svoje lokalne zajednice, te ih zagovarati nakon kampa, kako bi osnažile druge mlade žene na djelovanje. 

Važno je da napomenemo da su prilikom upoznavanja sa rezolucijom 1325, učesnice iskazale razočarenje, jer se njihova prava i oblasti u kojima žene treba da djeluju, ne mogu pronaći u sklopu formalnog obrazovanja, niti su im približena u njihovim lokalnim zajednicama. 

Poteškoće i izazove u implementaciji rezolucije 1325, učesnice su, uz podršku mentorice, psihologinje i omladinske radnice, Azre Frlj, razumjele kroz kolektivnu traumu koju nosi društvo u Bosni i Hercegovini. Mapirale smo zajedničke narative, emocije i vrijednosti, prisutne u BiH, kako bismo približile simptome kolektivne traume koju društvo nosi, a koja pojačava ustaljene obrasce i stavove o ulozi žena u našoj zemlji. 

Radile smo na usvajanju mehanizama psihološke otpornosti, na pružanju otpora društvu, koje u sebi nosi potencijal za progresom i transformacijom. Procesi transformacije jesu iscrpni i dugotrajni, ali mogu rezultirati društvom kome su podloga solidarnost, aktivizam, empatija i inkluzivnost. Svojim procesom na kampu Pokret „1325“ učesnice stvaraju modele izgradnje mira koji odgovaraju njihovom vremenu, koračaju put svoje budućnosti. 

Organizovane su dvije panel diskusije sa bosanskohercegovačkim heroinama i aktivistkinjama, pionirkama ženskog pokreta na prostorima bivše Jugoslavije. Panelom su moderirale učesnice, te su imale priliku da postavljaju pitanja koja oblikuju i nadograđuju njihovo znanje o mirovnim procesima. Dobile su uvid u praktična rješenja, iskustva iz pokreta, alate korisne na putu vidljivosti.  

Transgeneracijska razmjena mladih žena sa aktivistkinjama i preživjelim ratnog seksualnog nasilja, ključna je u procesima njihovog osnaživanja, razumijevanja historije, ali i u procesima usmjeravanja u kreiranju funkcionalnog sjećanja ratnog nasljeđa i ženske borbe. Kreiranje sigurnih prostora za transfgeneracijski dijalog, stvara okvire kvalitetnih temelja kulture sjećanja na ženske borbe i pobjede na prostorima bivše Jugoslavije. 

Učesnice su se oprobale i u radionicama svjesnog plesa implementiranim u saradnji sa Fondacijom Mohanji Bosna i Hercegovina, uz vodstvo koordinatorice Ana Raos. Ova tehnika je posebno prilagođena radu sa grupama ljudi koji nose određeno traumatsko iskustvo, pa je u našem kontekstu iskorištena u svrhu osnaživanja, prihvatanja sebe i davanja novih značaja takvim životnim iskustvima. Radionica je također igrala ulogu u izgradnji kohezije i povezivanja grupe, što je važan faktor za harmoničan timski rad. 

Mlade žene su ujedinile svoju kreativnost i posvjetile vrijeme osmišljavanju i razradi ideja koje će realizovati u svojim lokalnim zajednicama, a uz mentorsku podršku udruženja “Zaboravljena djeca rata”, bosanskohercegovačkih heroina, regionalnih aktivistkinja, kao i njihove mentorice Azre Frlj. Kroz aktivnosti će sticati iskustvo i oprobati se u radu na implementaciji rezolucije 1325, te kvalitetnim sadržajem na lokalnom nivou, na djelovanje podstaći i druge mlade žene u Bosni i Hercegovini. Kako bi nadogradile ideje, ponovile i učvrstile sve što su naučile i iskusile tokom kampa, učesnice će se okupiti već krajem jula. 

Inicijativa Pokret „1325“ se realizuje uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.

POKRET ‘1325’ POČINJE S TOBOM!

Read more