Nagrada za mir, Cesena

Nagradu “Cesena City for Peace”, Udruženju “Zaboravljena djeca rata” za isticanje u odbrani ljudskih prava i promociji mira u protekloj godini, dodijelila je Općina Cesena u saradnji sa Centrom za mir “Ernesto Balducci”. Nagradu koja se dodjeljuje svake godine povodom Dana ljudskih prava, uručio je savjetnik za kulturu i inkluziju Općine Cesena, gospodin Carlo Verona, a preuzeo ju je Senedin Hrnjica, član našeg tima.

Općina Cesena je Udruženju dodijelila ovu nagradu u znak solidarnosti sa djecom rođenom zbog rata i ženama preživjelim ratnog seksualnog nasilja, te kao podršku u ostvarivanju prava i potreba ove vulnerabilne društvene kategorije.

Ceremoniji su prisustvovali/e građani i građanke Cesene koji/e su imali/e priliku vidjeti postavku izložbe BREAKING FREE u svom gradu, kao i predstavnici ISCOS Emilia-Romagna, naši partneri i priljatelji sa kojima već dugi niz godina postavljamo izložbu širom Italije.

Tokom boravka u Ceseni, posjetili/e smo i Gimnaziju “Vincenzo Monti”, sastavši se sa profesorima/kama i učenicima/cama. 

Učenici i učenice su saznali/e više o raspadu bivše Jugoslavije, kako je do rata došlo i kako se završio. Razgovarali/e smo o posljedicama koje je seksualno nasilje kao oružje rata ostavilo – djecu rođenu zbog rata, u čijem sklopu su nezaobilazne kategorije djece mirotvoraca i humanitarnih radnika. Objasnili/e smo kako su pravna nedefinisanost i društvena nevidljivost decenijama nakon rata kulminirale potrebom za formiranjem Udruženja koje će svoje članove/ice zastupati u svakom pogledu.

Predstavili/e smo im rad Udruženja “Zaboravljena djeca rata”. Upoznali/e smo ih sa našim umjetničkim programima, snažnim alatima u borbi za društvenu vidljivost djece rođene zbog rata, poput predstave “U ime oca” i izložbe “Breaking Free”, čija se postavka nalazila u Ceseni tokom jeseni.

Istakli/e smo primjer dobre prakse iz Bosne i Hercegovine, novi Zakon u Federaciji, kojim su djeca rođena zbog rata prvi put u historiji naše države prepoznata kao posebna kategorija cilivilnih žrtava rata, a donesen je istrajnim zalaganjem Udruženja. 

Sa gimnazijalkama i gimnazijalcima razgovarali/e smo o ogromnoj važnosti prevencije ratnog seksualnog nasilja. Na kraju smo podsjetili/e na individualnu i kolektivnu odgovornost o podizanju svijesti o ovom ratnom zločinu koji se, nažalost i danas čini širom svijeta, te o važnosti pravnog prepoznavanja djece rođene kao posljedice ove vrste nasilja u svim konfliktnim i post konfliktnim društvima.

Ekonomsko osnaživanje žena – radionica u Bihaću

Prepoznavši ogroman značaj ekonomskog osamostaljivanja žena u uspostavljanju rodne ravnopravnosti, održali/e smo radionicu u Bihaću na ovu temu, u okviru programa “Pokret 1325”, gdje smo mladim ženama pružili/e korisne alate i podršku na putu ka ekonomskoj nezavisnosti.

Posebno se ponosimo našom Jasminom Bajraktarević, učesnicom “Pokreta 1325” i protagonistkinjom istoimenog videozapisa, koja je bila jedna od predavačica na radionici. 

Jasmina je ohrabrila mlade žene da izađu iz komfor zone tradicionalnog načina poslovanja koji nam svima nameće “siguran državni posao” sa minimalno 40 radnih sati sedmično i skromnom penzijom i da se upuste u svet digitalnog marketinga. Učesnicama je približila definiciju digitalnog marketinga, šta on sve sadrži i koji su konkretni koraci za bavljenjem ovim poslom.

Jasmini je bilo važno da saznamo ono što nas ne uče u školi, a to je da danas svaka žena, bilo studentica, domaćica ili uposlenica, može zarađivati ozbiljne cifre novca uz pomoć telefona, malo hrabrosti, upornosti i ljubavi.

Jasminin doprinos radionici već sada svjedoči o uspješnosti programa “Pokret 1325” i važnosti ženskog okupljanja i osnaživanja mladih žena. Programom podstičemo učesnice da djeluju u društvenom i političkom životu Bosne i Hercegovine. Nastojimo da ih uvjerimo da je žensko učešće ključno za izgradnju mira u regionu, te da im prenesemo potrebne liderske vještine kako bi mjenjale društvo i motivirale druge mlade žene da im se pridruže.

Alate ekonomskog osnaživanja žena i feminističke principe, učesnicama radionice približila je predavačica Denija Hidić iz Fondacije CURE.

Meliha Klopić Murtić, koja je osvojila čak jedanaest svjetskih nagrada za svoj biznis prirodne kozmetike Magic Touch, u namjeri da ohrabri mlade žene da se upuste u preduzetništvo, sa njima je podjelila iskustvo osnivanja biznisa i dala im korisne savjete.

Radionica je realizovana uz podršku i saradnju sa Njemačkom ambasadom u Sarajevu.

Premijera filma “Pokret 1325”

Međunarodni dan ljudskih prava, obilježile/i smo premijernom projekcijom filma “Pokret 1325 – Žene, mir i sigurnost”, sa učesnicama istoimenog programa, bosanskohercegovačkim heroinama, regionalnim borkinjama za ženska prava i prijateljima i prijateljicama našeg udruženja.

U uvodnoj riječi, predsjednica i članica Udruženja “Zaboravljena djeca rata”, Ajna Jusić, naglasila je kako su preživjele i preživjeli, skoro trideset godina po završetku rata, ekspertkinje i eksperti i kao takve ih moramo uključiti u procese donošenja odluka i izgradnje mira u regionu. “Danas imamo 20.000 – 50.000 ekspertkinja i eksperata”.

Program “Pokret 1325”, ekranizovan na istoimenom videozapisu koji smo pogledali/e, integriše ovu tvrdnju. Osmišljen je kako bismo ohrabrili/e mlade žene u Bosni i Hercegovini na društvenu i političku participaciju i učešće u izgradnji mira u regionu. Podršku, savjete i liderske vještine, na njih su prenijele upravo bosanskohercegovačke heroine preživjele ratno seksualno nasilje, kao i pionirke ženskog pokreta u bivšoj Jugoslaviji. Vjerujemo da jedino transgeneracijskom razmjenom, međusobnim razumijevanjem iskustava žena, kao i njihovom regionalnom saradnjom možemo njegovati kulturu sjećanja i graditi mir.

Nakon prikazivanja videozapisa, uslijedila je panel diskusija na kojoj su učesnice govorile o svojim iskustvima sa programa i važnosti ženskog okupljanja.

Naše panelistkinje:

  • Belma Kobaš, učesnica programa “Pokret 1325”
  • Adila Suljević, bosanskohercegovačka heroina
  • Marijana Senjak, psihologinja i psihoterapeutkinja

Razgovor je moderirala Ajna Jusić.

Marijana Senjak je naglasila da ljudska prava nisu zagrantovana i da su procesi devedesetih doveli do ograničenja, zbog čega se opet borimo.

Istakla je dvije smjernice za političku budućnost Bosne i Hercegovine:

  1. Osiguravanje autonomnih ženskih prostora
  2. Žrtve postaju akterice.

“Oni koji su najviše pretrpjeli, oni su donosioci promjena. To je zagovarački put.”

Složile/i smo se da je važno mlade upoznati sa činjenicama, kako ih niko ne bi mogao trovati mržnjom i kako bi se angažovali/e za stabilniju i inkluzivnu budućnost naše zemlje. U kojoj mjeri im se to i sistemski poručuje?

Belma Kobaš, učesnica programa “Pokret 1325” i protagonistkinja videozapisa, podsetila je na izazove mladih žena u Bosni i Hercegovini:

  1. Nedostatak političke participacije
  2. Nedostatak prilika za napredovanjem
  3. Manjak edukacija, diskriminacija.

Programom “Pokret 1325” kreiramo siguran prostor mladim ženama da podjele izazove sa kojima se susreću kada žele da rade na unaprijeđivanju društva, pa im u skladu sa njihovim potrebama, pružamo podršku, savjete i korisne alate za društveno i političko djelovanje.

Transgeneracijska razmjena je ključan alat u osnaživanju mladih žena, jer ženska historija nije napisana i nastoji se na njenom zaboravljanju. Spajanje mladih žena sa heroinama i pokretačicama feminističkih pokreta je najveći garant da će dobiti potrebno i adekvatno znanje o pretrpljenom ratnom seksualnom nasilju i o antiratnim pokretima koje su vodile žene, dok su muškarci vodili ratove.

“Nek budu ponosne, snažne, a u amanet im želimo ostaviti istinu o nama, da smo živjele, da nas ne zaborave i da se ovo opet ne desi.” – Adila, bosanskohercegovačka heroina

Čuli/e smo i o važnosti implementacije UN Rezolucije 1325 u Bosni i Hercegovini od više stručne saradnice u Agenciji za ravnopravnost spolova, Branislave Crnčević Čulić.

Na značaj postojanja ovakvih programa, kako bismo osigurale/i mir i sigurnost u Bosni i Hercegovini, podsjetila nas je voditeljica programa “Pokret 1325”, psihologinja, omladinska radnica i mentorica učesnicama, Azra Frlj. Azra je istakla značaj međusobnog povjezivanja, posebno za kulturu sjećanja, koja zavisi od našeg sadržaja.

Program “Pokret 1325”, realizovan je uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Njemačke u Sarajevu.

Foto: Almira Mehić

BREAKING FREE u Ravenni

Izložbu “BREAKING FREE” u Ravenni, Italija, otvorili su članovi/ce Udruženja “Zaboravljena djeca rata”, Ajna Jusić i Alen Muhić, u saradnji sa našim partnerima Iscos Emilia Romagna, a uz podršku Opštine Ravenna i CISL Romagna. Postavka izložbe će posjetiocima biti dostupna do 21. decembra.

Svečanom otvorenju izložbe prethodila je interaktivna panel diskusija, gdje su građani i građanke Ravenne saznali/e više o radu našeg Udruženja, te potrebama i položaju djece rođene zbog rata u Bosni i Hercegovini. Pričali/e smo i o izložbi “BREAKING FREE” kao umjetničkom alatu u borbi protiv društvene nevidljivosti ove ranjive grupe. Upoznali/e smo posjetioce i posjetiteljke sa usvajanjem Zakona u kojem su djeca rođena zbog rata u Bosni i Hercegovini, prvi put pravno prepoznata kao posebna kategorija civilnih žrtava rata.

Obratili/e su nam se i: direktor Iscos Emilia-Romagna – Andrea Cortesi, generalni sekretar CISL Romagna – Francesco Marinelli, i predstavnica Amnesty International Italija – Alba Bonetti. Govornici i govornice su poslali/e snažne poruke mira, inkluzije i jednakosti, važnosti borbe protiv seksualnog nasilja u ratu, ali i potrebama za kreiranjem mjera prevencije ovog oblika nasilja.

Narednih dana smo na izložbi ugostili/e preko 120 učenika i učenica srednjih škola, te grupu od 30 mladih izviđača i izviđačica iz Ravenne. Rad sa mladima je uvijek bio važan aspekt našeg Udruženja, pa smo i sada najviše vremena provjeli sa njima. Nakon ugodnog razgovora, mladi ljudi su posjetili izložbu. Kroz formu žive biblioteke, iz ličnih priča djece rođene zbog rata, prvi put su imali priliku čuti sa čime se sve suočava ova kategorija društva u Bosni i Hercegovini.

Autor izložbe: Sakher Almonem Stage Photographer.

Prevencija nasilja u školama – održana radionica

O zastupljenosti i razlozima vršnjačkog nasilja u školama, mjerama prevencije i podrške, te sistemskoj saradnji, razgovarale/i smo sa nastavnicama/ima, pedagoškinjom, socijalnom radnicom i pripadnikom policije na radionici “Rodno zasnovano nasilje u školama – problemi i prevencija” u Varešu, gdje nas je ugostilo udruženje žena “Zvijezda” Vareš.

Naše predavačice iz Fondacije CURE, Medina Mujić i Denija Hidić, koje rade sa osnovnim i srednjim školama na prevenciji rodno zasnovanog nasilja, otvorile su diskusiju rezultatima istraživanja sabranim u publikaciji “Pogled iz drugog ugla: udžbenička politika i analiza zastupljenosti stereotipa u udžbenicima srednjih škola u kantonu Sarajevo” čija je svrha vidjeti primaju li mladi adekvatnu edukaciju o nasilju.

Istraživanje je pokazalo da mladi o nasilju ne uče skoro ništa, te da osim fizičkog, uglavnom ne umjeju da prepoznaju oblike nasilja, niti kome da se obrate za podršku. 

Sadržaj iz udžbenika je zastareo, primjećene su izražene rodne uloge, gdje su žene prikazane kao majke, supruge, žene “sumnjivog morala”, što podupire rodno zasnovano nasilje i ne osnažuje, niti inspiriše djevočice i djevojke.

Predavačice su podjelile da su mladi rado učestvovali u radionicama o prevenciji nasilja. Djelili su iskustva proživljenog nasilja, kada bi osjetili da mogu da im vjeruju, što ukazuje na potrebu za zapošljavanjem većeg broja školskih pedagoga i pedagogica.

Vareš je primjer dobre prakse kada je u pitanju saradnja između škole, centra za socijalni rad i policije u prevenciji i rješavanju vršnjačkog nasilja. U osnovnim i srednjim školama organizuju radionice sa djecom i mladima u korist prevencije nasilja. 

Često na ovu temu sa mladima razgovara pripadnik policije. On je izjavio kako djeca uvažavaju ono što im govori uniformisano lice, ali da to ipak nije održivo, ukoliko i roditelji kod kuće ne potkrepe vrijednosti koje bi pokušao da im prenese.

Učenici i učenice koje vrše nasilje, često nasilje gledaju ili preživljavaju kod kuće. Roditelji nekad i ne znaju da je upućena uvrijeda takođe nasilje i da može biti polazna tačka za neke teže oblike. Učesnici i učesnice su se složili/e da bi bilo značajno raditi više radionica sa roditeljima o tome šta sve predstavlja nasilje, kako bi se obezbjedilo da djeca i mladi imaju jedinstvenu sliku o ovoj temi.

Pedagoškinja srednje škole u Varešu redovno sa mladima održava radionice za nenasilno rješavanje sukoba, transformaciju konflikta, a sa vjećem roditelja priča o nasilju u njihovoj lokalnoj zajednici i kako da spriječiti. Anketama koje radi sa učenicima i učenicama, utvrđuje zastupljenost nasilja u školi i sluša njihove prijedloge za rješavanjem ovog problema. Najzastupljenije je verbalno nasilje, a kao mjeru prevencije, mladi predlažu edukativne radionice.

Mjere koje centar za socijalni rad može da preduzme u slučaju zapostavljanja djeteta u porodici, jesu da redovno posjećuju djecu, ali roditelji mogu biti prepreka u ovome. Sljedeći korak je tužba, koja može dovjesti do oduzimanja djece roditeljima, što takođe nije idealna opcija s obzirom na to da će djete biti prebačeno u dom ili hraniteljsku porodicu, gdje opet nije osigurano njegovo/njeno adekvatno zbrinjavanje.

Prepoznali/e smo i da na centar za socijalni rad pada puno posla i velika odgovornost, te da bi bilo značajno uvjesti redovnu psihološku podršku za radnice i radnike.

Zaključeno je da, kada se radi o porodičnom nasilju i nasilju u školama, svakom slučaju se mora pristupiti individualno. Radnici i radnice srednje i osnovne škole, centra za socijalni rad i policije su otvoreni/e za nova znanja i obuke koje će im pomoći da još efikasnije sarađuju u prevenciji nasilja i pružanjem adekvatne podrške djeci i mladima.

Radionica je realizovana u okviru inicijative Pokret “1325”, uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.

Održana radionica “Hajde da pričamo o femicidu”

O značaju senzibilisanosti i odgovornog rada institucija, medija, uključivanja obrazovnog sistema, ali i okupljanja što većeg broja građana i građanki na protestima i različitim aktivnostima, kako bismo sistemski prepoznali/e i riješavali/e problem femicida u Bosni i Hercegovini, razgovarali/e smo na radionici “Hajde da pričamo o femicidu”, u organizaciji udruženja “Zaboravljena djeca rata”, 23.11. u Sarajevu.

Ubistvo žene samo zato što je žena i zato što patrijarhalne rodne uloge nalažu da njen život nije vrijedan sam po sebi, već da pripada muškarcu, najčešće ocu ili partneru, u našem društvu prisutno je oduvijek. Tek u posljednjih nekoliko godina, o femicidu se u društvu i medijima razgovara, ne kao o privatnim stvarima koje treba da ostanu u “krugu porodice”, već kao o političkom problemu, jednom od vodećih razloga smrtnosti žena u Bosni i Hercegovini.

Isticanjem važnosti ženskog okupljanja oko društvenih i političkih tema i izražavanjem zahvalnosti na velikom broju žena koje su nam se pridružile na radionici, Ajna Jusić, predsjednica i članica udruženja, otvorila je događaj, te dala riječ jednoj od sjajnih predavačica, Majdi Halilović iz Atlantske inicijative.

U svom predavanju, Majda je koristila rezultate istraživanja koji su sabrani u Biltenu Atlantske inicijative o femicidu, a odnose sa na društveni, pravni, i medijski kontekst femicida u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Prije svega, bilo je važno mladim ženama približiti šta femicid čini. Majda je govorila o tome da je ubistvo žene zato što je žena dugo tretirano kao izolovan čin, kao bilo koje drugo ubistvo. Nije uzimana u obzir činjenica da je femicid krajnji i najbrutalniji čin, uglavnom višegodišnjeg, izlaganja žrtve različitim oblicima nasilja. U Bosni i Hercegovini, najveću opasnost po ženu čini njen partner ili bivši partner. U najvećem broju slučajeva su upravo oni počinioci femicida.

Halilović je istakla ogromnu važnost reagovanja institucija na prijetnje smrću koje nasilnik upućuje žrtvi, jer su vrlo realne. Socijalna služba bi, usljed ovakvih prijetnji, ženi morala obezbijediti adekvatnu zaštitu, te prijaviti policiji, koja slučaju mora pristupiti odgovorno i otvoriti istragu. Posebno je važno provjeriti da li nasilnik posjeduje vatreno oružje kojim se femicid najčešće počinjava, te mu to oružje oduzeti. Poseban oprez i pažljivo procjenjivanje rizika potrebno je u situacijama kada žrtva napušta nasilnika. 

Žrtve su isticale kako im je za osnaživanje da istraju u izlaženju iz nasilnog odnosa, krucijalna prva reakcija policije. Uprkos senzibilizaciji i edukaciji, te priručnicima koju relevantne nevladine organizacije održavaju i kreiraju za pripadnike i pripadnice policije, i dalje čujemo iskustva o neodgovornom postupanju u slučajevima porodičnog nasilja. Nekad se dešava da na uviđaju, usljed prijave nasilja, policija nastoji na tome da “pomiri” nasilnika i žrtvu ili minimizira nasilje, što ženu zadržava u sredini u kojoj joj je život ugrožen, te joj šalje poruku da nije shvaćena ozbiljno i da je, ukoliko se odvaži na vrlo težak korak, da napusti nasilnika, niko neće zaštititi.

Jedna od učesnica je istakla kako bi bilo veoma značajno edukovati učenike i učenice u osnovnim školama o rodno zasnovanom nasilju. Patrijarhalna uvjerenja se, u sredini u kojoj odrastamo, usvajaju od najmlađeg doba i važno je djeci i mladima pružiti adekvatnu edukaciju, kako bismo prevjenirali/e odrastanje novih generacija koje normalizuju nasilje i uče žene da nasilje trpe.

Pozdravljeno je i poboljšanje izvještavanja medija o femicidu, gdje se u manjoj mjeri nego ranije, o ubistvu žene izvještava senzacionalistički, a više sa kritičkim osvrtom. Mediji kreiraju sliku i stavove društva o problemima poput femicida, te je važno odgovorno izvještavanje.

Jadranka Miličević iz Fondacije CURE, istakla je da u Bosni i Hercegovini ne postoji posebno tjelo za praćenje femicida, iako su nevladine organizacije prema svojim statistikama, utvrdile da je od 2015. godine ubijeno 70 do 75 žena. 

Kazne za počinioce porodičnog nasilja, kao i femicida su jako male, usljed različitih oslobađajućih okolnosti koje se uzimaju u obzir, a ne bi smjele. U velikom broju slučajeva, nasilnici bivaju oslobođeni presude ili dobiju da isplate određenu sumu novca u zamjenu za već minimalnu predviđenu zatvorsku kaznu.

Presjedan je bila presuda od 35 godina zatvora u slučaju Alme Kadić, koju je ubio bivši suprug 2021. godine u Sarajevu. Alma je nekolicinu puta tražila zaštitu od policije, usljed verbalnih prijetnji i fizičkog zlostavljanja koje je preživljavala, a za te 4 godine, nasilnik nije odležao nijedan dan u zatvoru, već su mu stizale zabrane prilaska, koje je redovno kršio. Čak i u ovom slučaju, da nije bilo ženskog okupljanja i pritiska na pravosuđe, nasilniku bi presuda za ubistvo bila poništena i bio bi oslobođen.

Jadranka je potencirala na važnosti okupljanja, što masovnijih protesta, jer promjene počinju i do njih dolazi upravo istrajnošću građanki i građana na ulicama. Važno je da ne sjedimo sa strane i ne čekamo da se neko drugi zalaže za probleme u našoj zajednici, već da se udružujemo u što većem broju, solidarno za svaku i svakog od nas.

Najzad, postavljeno je pitanje zbog čega se, usljed femicida u Bosni i Hercegovini, uglavnom na protestima okuplja samo par desetina žena, i to aktivistkinja. Jedna od učesnica je iznjela mišljenje da nije stvar ni o tome da se ljudi ne angažuju oko problema koji ih se direktno ne tiču, već da naše društvo ne voli žene, te da mu nije u interesu da se bori za njihov život.

Kako se mlade žene u sopstvenoj sredini ne bi osjećale nepoželjnim i nevoljenim, i kako ne bi bile u strahu za svoj život, jako je važno da se u što većem broju okupljamo, razgovaramo i zajednički aktiviramo čitav sistem da se bori za eliminaciju femicida.
Radionica je realizovana u okviruInicijative Pokret „1325”, a uz podršku i u saradnji sa Ambasadom Savjezne Republike Njemačke u Sarajevu.