Održana radionica „Hajde da razgovaramo o femicidu“

Na radionici „Hajde da razgovaramo o femicidu”, koju je organizovalo Udruženje „Zaboravljena djeca rata“ 23. novembra u Sarajevu, razgovarali smo o važnosti senzibilizacije i odgovornog rada institucija, medija i uključivanja obrazovnog sistema, ali i okupljanju što većeg broja građana na protestima i različitim aktivnostima, kako bi se sistematski prepoznao i riješio problem femicida u Bosni i Hercegovini.

Ubiti ženu samo zato što je žena, jer patriarhalne rodne uloge diktiraju da njen život nije vrijedan sam po sebi, već da pripada muškarcu, obično ocu ili partneru, uvijek je bilo prisutno u našem društvu. Samo su posljednjih godina femicid i nasilje prema ženama postali teme o kojima se više govori u društvu i medijima, ne kao privatna stvar koja bi trebala ostati unutar „kruga porodice“, već kao politički problem, jedan od vodećih uzroka smrtnosti žena u Bosni i Hercegovini.

Naglašavajući važnost okupljanja žena oko društvenih i političkih pitanja i izražavajući zahvalnost za veliki broj žena koje su nam se pridružile na radionici, Ajna Jusić, predsjednica i članica udruženja, otvorila je događaj i predstavila jednu od velikih predavačica, Majdu Halilović iz Atlantske inicijative.

U svom predavanju, Majda je koristila rezultate istraživanja prikupljene u Biltenu Atlantske inicijative o femicidu, koji se odnose na društveni, pravni i medijski kontekst femicida u Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Prvo i najvažnije, bilo je jasno objasniti mladim ženama šta je femicid. Majda je govorila o tome da je ubijanje žene samo zato što je žena dugo vremena tretirano kao izolovan slučaj, kao bilo koje drugo ubistvo. Nije se uzimalo u obzir da je femicid posljednji i najbrutalniji čin izlaganja žrtve različitim oblicima nasilja, obično tokom mnogih godina. U Bosni i Hercegovini, najveća opasnost za ženu je njen partner ili bivši partner. U većini slučajeva, oni su počinioci femicida.

Halilović je naglasila ogromnu važnost odgovora institucija na prijetnje ubistvom koje zlostavljači upućuju žrtvi, jer su te prijetnje vrlo stvarne. Zbog takvih prijetnji, socijalna služba bi trebalo da pruži ženi odgovarajuću zaštitu i prijavi slučaj policiji, koja mora odgovorno pristupiti slučaju i otvoriti istragu. Ključno je provjeriti da li zlostavljač posjeduje oružje, koje se najčešće koristi za izvršenje femicida, i oduzeti to oružje. Posebna pažnja i pažljivija procjena rizika potrebna je u situacijama kada žrtva napusti zlostavljača.

Žrtve su naglasile da je prva reakcija policije bila ključna za njihovo osnaživanje da ustraju u izlasku iz nasilne veze. Uprkos senzibilizaciji i edukaciji, te priručnicima koje relevantne nevladine organizacije održavaju i stvaraju za pripadnike policije, i dalje čujemo iskustva neodgovornog ponašanja u slučajevima nasilja u porodici. Ponekad se dešava da tokom istrage, zbog prijave nasilja, policija pokušava da „pomiri“ zlostavljača i žrtvu ili minimizira nasilje, što ženu drži u okruženju u kojem joj je život ugrožen i šalje poruku da nije shvaćena ozbiljno i da, ukoliko odluči da preduzme vrlo težak korak da napusti zlostavljača, niko je neće zaštititi.

Jedan od učesnika je istakao da bi bilo vrlo važno obrazovati učenike u osnovnim školama o nasilju zasnovanom na rodu. Patrijarhalna uvjerenja, koja usvajamo u okolini u kojoj odrastamo, usvajaju se od najmlađih dana, i važno je pružiti odgovarajuće obrazovanje djeci i mladima, kako bi se spriječilo odrastanje novih generacija koje normalizuju nasilje i podučavaju žene da trpe nasilje.

Pomenuto je i poboljšanje medijskog izvještavanja o femicidu, gdje se, u manjoj mjeri nego ranije, ubistvo žene izvještava senzacionalistički, a više sa kritičkim osvrtom. Mediji stvaraju imidž i stavove društva o problemima kao što je femicid, a odgovorno izvještavanje je vrlo važno.

Jadranka Miličević iz Fondacije CURE istakla je da u Bosni i Hercegovini ne postoji regulatorno tijelo za praćenje femicida, iako prema statistikama nevladinih organizacija, od 2015. godine, 70 do 75 žena je ubijeno.

Kazne za počinioce nasilja u porodici, kao i femicida, vrlo su male, zbog različitih olakšavajućih okolnosti koje se uzimaju u obzir, a koje ne bi trebale biti smatrane. U velikom broju slučajeva, zlostavljači su oslobođeni ili plaćaju određeni novčani iznos u zamjenu za već minimalnu kaznu zatvora.

Presedan je bila presuda od 35 godina zatvora u slučaju Alme Kadić, koja je ubijena od strane svog bivšeg muža 2021. godine u Sarajevu. Alma je više puta tražila zaštitu od policije zbog verbalnih prijetnji i fizičkog zlostavljanja, a u tih 4 godine, zlostavljač nije odslužio ni dan zatvora, već je umjesto toga dobijao zabrane prilaska, koje je redovno kršio. Čak ni u ovom slučaju, da nije bilo okupljanja žena i pritiska na pravosuđe, počinitelj bi imao svoju presudu za ubistvo poništenu i bio bi oslobođen.

Jadranka je naglasila važnost okupljanja, a protesti u što većem broju, jer promjene počinju i donose se upravo upornošću građana na ulicama. Važno je da ne sjedimo po strani i čekamo da neko drugi stane za probleme u našoj zajednici, već da se ujedinimo u što većem broju, u solidarnosti za svaku i svakog od nas.

Na kraju, postavljeno je pitanje zašto se zbog femicida u Bosni i Hercegovini okuplja samo nekoliko desetina žena na protestima, odnosno aktivistkinja. Jedna od učesnica izrazila je mišljenje da nije u pitanju to što ljudi ne angažuju se za pitanja koja se ne tiču direktno njih, već to što naše društvo ne voli žene, pa nije u njegovom interesu da se bori za njihov život.

Za mlade žene da ne bi osjećale da nisu željene i voljene u svojoj okolini, i da prestanu strahovati za vlastiti život, veoma je važno da se okupljamo u većem broju, razgovaramo i zajednički aktiviramo čitav sistem da se bori za eliminaciju femicida.

Radionica je realizovana u okviru „1325“ Pokret inicijative, uz podršku i saradnju Ambasade Savezne Republike Njemačke u Sarajevu.