Stupni Do je mjesto velike tuge i bolnih sjećanja svakog 23. oktobra, od 1993. godine. U noći 22. na 23. oktobar 1993. godine, muškarci su odvođeni u logore, a kuće su pljačkane.
Muškarci, žene i djeca su pogubljeni i spaljeni. Od 38 ubijenih, samo šest su bili vojnici, a petoro djece u dobi od 1 do 13 godina, kao i 80-godišnja žena.
450 Bošnjaka je zatvoreno u logorima u Varešu, gdje su bili izloženi brojnim torturama tokom svog zatvora, a veliki broj žena i djece u Varešu je brutalno zlostavljan od strane pripadnika HVO-a.
Procjenjuje se da je nekoliko desetina žena bilo žrtve silovanja ili seksualnog zlostavljanja. Danas su one tu, u tišini, bez riječi. Nažalost, danas su žene koje su preživjele opet zaboravljene. Nijedna minuta komemoracije nije posvećena onima koji su na svojoj koži osjetili ratne zločine.
Danas je odana počast sinovima koji su dali svoje živote za mirnu Bosnu, kao što bi trebalo i biće ponovo, da ne bude zaboravljeno. Zaboravljene sestre su danas molile za svoje izgubljene sinove, braću i komšije. One su zaboravljene, ali prije svega su ljudi i nikada neće okrenuti leđa svojoj zajednici, nikada neće zaboraviti one koji su dali živote za današnji, prividni mir. One su zaboravljene, a na nama je da se pobrinemo da budu poštovane. Rat je prošao preko njihovih leđa, a do danas stoje uspravno, boreći se DA SE NIKADA NE DOGODI NIKOME.