Stupni Do, svakog oktobra je mjesto velike tuge i bolnih sjećanja. 23.10.1993. Dugih 28 godina.
Noći sa 22og na 23 oktobar ‘93 godine muškarci su odvezeni u logore, kuće su opljačkane. Muškarci, žene i djeca su smaknuti, zapaljeni. Od 38 ubijenih samo šest je bilo vojnika, a petero djece od 1 do 13 godina. Nana 80 godina.
U logorima u Varešu je bilo zatočeno oko 450 muškaraca Bošnjaka, koji su tokom zatočeništva bili izloženi brojnim torturama, a veliki broj žena i djece u Varešu surovo je mučen od strane pripadnika HVO-a.
Procjena je da je nekoliko desetina žena bilo žrtvom silovanja ili seksualnog zlostavljanja. One su danas bile tu. U tišini. Bez riječi.
Danas, nažalost žene preživjele ponovo su zaboravljene. Niti jedna minuta obilježavanja nije posvećena njima koje su ratne zločine na svojoj koži osjetile. Danas se odala počast sinovima koji su život dali za mirnu Bosnu. I ponovo ćemo odati počast. Da se ne zaboravi. Zaboravljene sestre danas su molile za izgubljene sinove, braću, komšije. Zaboravljene su, ali su ljudi prije svega i nikad neće leđa okrenuti svojoj zajednici, nikad neće zaboraviti na one koje su život dali za današnji prividni mir.
Zaboravljene su, a na nama je da učinimo da ih se poštuje. Rat je preko njihovih leđa prešao, a one i dan danas stoje uspravno boreći se DA NIKAD NIKOM NE PONOVI.
